rimski carski novci

RIMSKI CARSKI NOVCI

Likovna obrada aversa

Na rimskim carskim novcima nalaze se (uz vrlo rijetke iznimke) natpisi i likovi glava vladara ili članova njihovih obitelji. Natpis na aversu novca često objašnjava lik, odnosno glavu osobe na njemu prikazane. Ako je novac većeg formata obično je i natpis dulji. Natpisi su redovno dulji i na početku vladanja pojedinog vladara, a tokom daljnjih godina redovito se skraćuju. To pravilo vrijedi za rimski carski novac u načelu sve do polovice III.st.n.e. Otada natpisi postaju sve kraći tako da se u IV st.n.e. (poslije smrti cara Konstantina I. Velikog) svode na kratku tipiziranu formulu. Kad ličnost jednog cara postane dovoljno poznata podanicima skraćuje se njegovo ime, ali se zato tokom njegovog vladanja povećavaju njegovi atributi i broj počasnih službi. Takvim povećanjem odnosno promjenom u titulaturi na novcima pojedinog vladara mogu se utvrditi i važni historijski podaci o događajima u vrijeme njegovog vladanja.

Kao primjer - natpis na aversu jednog novca cara Domicijana (81-96) sa razriješenim kraticama carskog naslova: IMP(erator) CAES(ar) DOMIT (ianus) AUG(ustus) GERM(anicus) P(ontifex) M(aximus) TR(ibunicia) P(otestate) XI(undecimum) IMP(erator) XXI (vigesimoprimo) C0(n)S(ul) XVI (undecimosexto) CEN(sor) P(erpetuus) P(ater) P (atriae).

Od Augusta do Dioklecijana (31- 305.n.e.) na čelu natpisa nalazi se redovito titula IMP(erator)vladar..To je najtipičniji naziv za cara, a nastao je još za republike iz naziva, koji je podjeljivan onom vojskovođi koji je izvojevao pobjedu nad vanjskim neprijateljem, i nakon "aklamacije" (izvikivanja) na bojnom polju taj mu je naziv bio potvrđen od Senata. Ovu povremenu podjelu naziva "imperator" pojedinim vojskovođama podijelio je rimski senat nakon bitke kod Munde (45 pr.n.e.). kao doživotni počasni naslov Juliju Cezaru s time, da ga može prenijeti i na svoje nasljednike. Od Cezarovog posinka Oktavijana pa do Nerona nose taj naslov svi članovi Julijsko-Klaudijake kuće carske. Nakon Nerona nose ga i svi daljnji carevi kao "predime" (praenomen). Samo pojedini od njih navode u svom naslovu taj naziv dva puta, i u tom slučaju onaj drugi označuje starinsku "aklamaciju" vojske na bojnom polju.

CAES(ar) Izvorno je to bio pridjevak ("prezime") obitelji (gens) Julia, kojoj je pripadao i veliki Cezar, a koji ga je adopcijom prenio na avog posinka Oktavija (Oktavijana), s kojega je prešao na sve članove Julijsko-Klaudijske kuće. Kod Julijevaca ono nadomješta ime Julius, a kod Klaudijevaca dodano je nakon obiteljskog imena Claudius kao prezime. Nakon Nerona dolazi na novcima redovito iza naziva imperator, a od Hadrijana pored redovitog naslova u titulaturi cara daje se kao jedini naslov prijestolonasljedniku (u tom slučaju uvijek na kraju naslova). Na novcima se taj naziv u tom smislu javlja prvi put s Elijem (138) Hadrijanovim prijestolonasljednikom a završava sa Julijanom Apostatom (363) nasljednikom cara Konstancija II.

Od Gete (211.n.e.) na dalje javlja se pred njim i oznaka "nobilissimus" (najplemenitiji, najugledniji). Dok je do Dioklecijana uz cara postojao samo jedan cezar, on je uz svog suvladara cara Maksimijana postavio dva cezara i tako formirao "tetrarhlju" (vlada četvorice). Najveći broj cezara imenovao je Konstantin I. Veliki, i to četiri svoja sina i nećaka Delmacija. Iz imena cezar nastala je slavenska riječ car (kod Rusa i Bugara ona ujedno znači i kralj), a kod Nijemaca riječ Kaiser.
Osobna, odnosno obiteljska imena

Kod Rimljana je postojalo trojstvo u strukturi osobnih imena: "predime" (praenomen), obiteljsko ime (nomen gentile) i "prezime", npr. PVBLIVS LICINIVS GALLIENUS: Publius-predime (danas faktično ime), Licinius-obiteljsko ime (identično prezimenu), Gallienus-prezime (točnije nadimak). Obiteljsko ime cara često otpada na novcu. Tako znameniti car Trajan nikad ne stavlja na novcu pred svoje "prezime" obiteljsko ime ULPIUS. Obiteljsko ime na novcu održava se na rimskim novcima redovno do Konstantina I. Velikog. Zatim se ono javlja sporadično sve do zadnjeg člana Konstantinove obitelji dinastije Julijana Apostate, a onda nestaje prepuštajući mjesto samo "prezimenu" ( od Jovijana do Honorija). No već od polovice III st.n.e. javljaju se osobito na novcima malog formata radi skučenosti prostora imena careva u najskraćenijem obliku, to jest samo u prezimenu: Gallienus, Claudius, Aurelianus, Pro-bus. Na malobrojnim kasnorimskim novcima javljaju se od Placidija Valentinijana III. ponovno "imena" uz obavezna "prezimena". Npr.: Petronius Maximus, Julius Maiorianus, Libius Severus i Julius Nepos.

Sve što je ovdje rečeno za careve vrijedi i za carice. Imena carica redovno su reducirana na "prezimena" i to od Agripine do Komodove žene Krispine. Drevni prizvuk ima kod tih carica ime muža kao dodatak prezimenu: PLOTINA AUG(usta) IMP(eratoria) TRAIAN. Koncem II. i tokom čitavog III.st. uvode se na novcima carica obiteljska prezimena. Od Manlije Skantile preko Otacilije Severe i Herenije Etruscile do ljupke Magnije Urbike čitav niz carica nosi na novcima svoja obiteljska imena. U V.st.n.e. carice (osobito istočnorimske) nose pred svojim prezimenom tobožnje individualno ime AEL(ia).

AUGUSTUS.

Počasni naziv "augustus" (uzvišeni) podijelio je senat Oktavijanu 27.pr.n.e. nakon prestanka izvanrednih ovlasti koje su mu prije bile podijeljene. Njegovi nasljednici skoro bez iznimke dodaju na novcima taj naziv i to na kraju titulature. Do Marka Aurelija (161-180) nosio je taj naslov u rimskom carstvu samo car-pojedinac. Imenovanjem Lucija Vera suvladarom Marka Aurelija prekinuto je to pravilo, pa su od toga vremena često istodobno po dva, a u kasnije doba čak i više augusta. Broj augusta označen je dodavanjem sloga G na kraticu AUG. Tako AUGG znači da su istovremeno bila dva augusta, AUGGG tri augusta.

U vrijeme "tetrarhije" (vlada četvorice) broj vladara izražen je u natpisu na novcu na slijedeći način: DDDD NNNN AUGG ET CAESS što znači: domini nostri (četvorica) augusti (dvojica) et caesares (dvojica). Zaista praktična domišljatost u skraćenicama, tako karakteristična za Rimljane! Po rangu je za tetrarhije bio prvi Dioklecijan iza kojeg je "ranžirao" Maksimijan I. Herkul kao drugi august, a zatim je slijedio kao prvi cezar Konstancij I. pred drugim cezarom Galerijem. Nakon odreknuća dvojice augusta (3O5.n.e.) došli su na njihova mjesta Konstancij I. i Galerij, a na njihova pak Sever II. i Licinij. No brzo zatim se taj, po Dioklecijanu zamišljeni idealni način nasljeđivanja lomi, a s njime nestaje i sistem tetrarhije.

Naslovi pobjednika nad barbarskim narodima.

Nakon pobjedničkog ishoda jednog rata podijelio je Senat caru pridjevak prema imenu pobjeđenog naroda. Evo najčešćih i najpoznatijih:

GERM(anicus).- Podijeljen je prvi put Druzu (bratu cara Tiberija) 9.pr.n.e. nakon njegove pobjede nad Germanima. Ovaj pridjevak naslijedila je i njegova obitelj. Tako se njegov znameniti sin (umro 14.n.e.) najprije službeno nazivao NERO CLAUDIUS GERMANICUS a kasnije GERMANICUS IULIUS CAESAR. Nakon izumrća Julijsko-Klaudijske kuće pridjevak "Germanicus" dobili su samo oni vladari koji su uspješno ratovali sa Germanima. Pošto je ratova 3a Germanima bilo mnogo počasni naslov pobje-ditelja Germana nosilo je i mnogo careva sve do Konstantina I. Velikog.

ADIABENICUS - naslov podijeljen Septimiju Severu (prema zemlji Adiabene na lijevoj strani rijeke Tigrisa).

ARMENIACUS - Armenski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera.

ARABICUS - Arapski, pridjevak podijeljen Septimiju Severu nakon podvrgnuća čitave Arabije rimskom carstvu.

BRITANICUS - Britanski. Ovaj pridjevak nosio je kao prezime sin cara Klaudija, a poslije su ga kao počasni pridjevak nosili triumfatori Septimije Sever i njegovi sinovi nakon vojnih uspjeha u Britaniji.

CARPICUS - Karpski, pridjevak Filipa I. i II., pobjednika nad Karpima, dačkim narodom.

DACICUS - Dački, pridjevak podijeljen caru Trajanu nakon podvrgnuća Dacije (Rumunjske) Rimu g.102.

G0THICUS - Gotski, pridjevak cara Klaudija II. pobjednika nad Gotima 268. god.

MEDICUS - Medijski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera nakon pobjede nad partskim kraljevima u Mediji.

PARTHICUS - Partski, pored Germanicusa najčešći pridjevak na novcima od Hadrijana do Kara.

PERSICUS - Perzijski, pridjevak Kara nakon pobjede nad perzijskim kraljem.

SARMATICUS - Sarmatski, pridjevak podijeljen Marku Aureliju i Komodu nakon pobjede nad Sarmatima.

AFRICANUS - Afrički, nosili su kao pridjevak carevi Gordijan !. i Gordijan II.

Na aversu rimskih carskih novaca nalaze se, skoro bez iznimke glave odnosno poprsja vladara ili članova njegove obitelji, ponajviše žena a zatim sinova i kćeri te ostalih bližih rođaka. Umjetnost izrade portreta na novcima razvila se u carsko doba do savršenstva, pa se rimski novci po kvaliteti izrade mogu usporediti sa najboljim radovima portretistike na grčkim novcima iz helenističkog razdoblja kao i sa novcima renesanse. Izražajna vjernost ovih portreta najviše se ističe, kad ih usporedimo sa portretnim bistama careva i članova carskih obitelji. S druge strane treba istaknuti da je upravo prema portretima na novcima u mnogo slučajeva utvrdjena pripadnost pojedinih skulptura carskih glava.

Kod mnogih careva može se lijepo pratiti razvoj fizionomije od djetinjstva do zrele muške dobi već od Nerona pa kasnijih Antonina (Marko Aurelije, Komod) pa sve do zadnjih izdanaka dinastije Septimija Severa (Elagabal, Aleksandar Sever). Kod kasnijih careva to naravno nije slučaj, jer su skoro bez iznimke vladali kratko.

U razdoblju I i II tetrarhije (293-314) portreti careva začudno se šabloniziraju tako, da se neupućenom početniku čini da su svi jednaki. Ta čudna pojava izjednačivanja fizionomija i tvrdoća izražaja nije toliko rezultat propadanja portretne umjetnosti nego, prema tvrdjenju nekih stručnjaka, programom odredjene stilizacije, kojom je trebalo simbolizirati jednodušnost članova tetrarhije! Od samovlade Konstantina I Velikog (224 n.e.) nadalje portreti na novcima careva dobivaju ponovno individualne karakteristike, koji će sa propadanjem portretne umjetnosti već u doba njegovih sinova nasljednika doživljavati polaganu ali stalnu dalju dekadansu. No uza sve to uvježbano oko iskusnijeg numizmatičara lako će po portretu cara na novcu i ne čitajući njegovo ime u natpisu utvrditi pripadnost novca pojedinom caru sve do smrti Teodozija I (395. n.e.). Uslijed barbariziranja likovnog prikazivanja portretna vjernost na pojedinim zapadnorimskim novcima sve se više šablonizira, što se osobito odrazuje i na novcima istočnorimskih careva (ponajviše solidima i triensima) od Teodozija II (4O8-450) do Anastazija (481-518).

Dvije ili više glava javljaju se vrlo rijetko na aversu rimskih carskih novaca. Postavljene su uvijek jedna pored druge tako, da je glava cara potpuno vidljiva, dok druga glava (obično je to glava nekog božanstva koje je car naročito štovao) viri iza careve. Tu seriju otvaraju medaljoni cara Komoda uz glavu kojega se vidi ženska glava u kacigi. Stariji istraživači su smatrali da je na tom novcu prikazana glava Marcije, Komodove ljubavnice. Danas se u numizmatici jednodušno smatra da je to glava Minerve, careve zaštitnice. U III st. prikazane je na isti način uz glavu galskog cara Postuma glava Herkula kojega je osobito obožavao. U tom prikazivanju slijede ga i ostali galski carevi. Krajem III st. pojavljuje se kao unikum u rimskoj numizmatici novac sa glavama triju careva na aversu. To je znameniti antoninijan cara Karauzija (287-293) na kojem su pored njegove glave prikazane i glave zakonitih careva Dioklecijana I Maksimijana I. sa propagandnih natpisom: CARAVSIVS ET FRATRES SVI. (Karauzij i njegova braća!). Porad takvih novaca javljaju se osobito u III st. još na aversima poprsja cara, carice i sinova prikazana redovito sučelice jedno drugom i to ponajčešće na medaljonima.

Od Augusta đo Konatantina Velikog carske glave ovjenčane su lovor vijencem ili zrakastom krunom, a od Konstantina do Romula Augusta, odnosno Anastazija nose diadem ili kacigu. Lovor-vijenac naslijeđen kao znak pobjedničkog imperatora iz republikanskog vremena, bio je stalni atribut svakog cara do u prvu četvrt III st. n.e. Cezari ne nose na glavama nikakvih znakova vlasti na redovitim novčanim jadinicama. No na dvostrukim novcima i carevi i cezari nose na glavama zrakastu krunu, izvorno znak božanstva sunca. Od Augusta ova kruna je bila simbol uvrštenja među bogove (deifikacije) dok od Nerona pa đo uključivo Konstantina I Velikog ona na novcu označuje da dotični komad predstavlja dvostruku vrijednost jedinice Tako je vidimo na svim binionima (dvostrukim aureima), antininijanima (dvostrukim denarima, dvostrukom sesterciju i dupondiju (dvostrukom asu).

Sa lovor vijenca vise trake vrpca i to redovito jednosmjerno. U razdoblju od Konstantina I kao samovladara do kraja carstva na najvećem broju novaca vide se na glavama careva diademi, koji se sastoje od niza bisera skopčanih na vrhu kopčom od dragulja, Rjeđi je diadem na kojem se biseri izmjenjuju aa pločicama od dragulja. Kao kod lovor vijenca i sa diadema vise vrpce na kraju kojih su pričvršćene kuglice. Kaciga na vladarskoj glavi javlja se na rimskom carskom novcu od vremena kada su započele obrambene borbe Rima protiv nasrtaja barbara na granice carstva. Najstariji do sada poznat prikaz careve glave sa kacigom poznat je na novcu cara Galijena (253-268). Za vladanja ovog cara javljaju se na antoninijanima i carske krune pričvršćene na kacigu. Ta naobična kombinacija nestaje ukinućem bakrenog antoninijana.

Glave careva prikazane su na novcima do linije na kraju vrata ili do prsiju. Poprsja su u najvećem broju slučajeva odjevena. Naodjevena popre ja dosta su rijetka, te se u herojskoj golotinji javljaju skoro isključivo samo na novcima prvih careva. Na njima koji put visi na ramenu pričvršćen plašt. Odjevena poprsja dolaze u najrazličitijim kobminacijama Najčešće su u kožnatom ili ljuskavom oklopu, kojega pokriva plašt (paludamentum) na ramenu pričvršćen kopčom u obliku dugmeta. Rjedji su prikazi oklopa bez plašta. Oni su osobito česti na novcima velikih ratničkih careva iz Ilirika Neka poprsja imaju oklope od ljuske na kojima se u sredini nalazi sitna glava Gorgone. Takav oklop naziva se i agidom (aegis) a izvorno se nalazio samo na poprsjima Jupitera i Minerve.

Poprsja cezara (prijestolonasljednika) prikazana su na novcima samo ogrnuta plaštom (paludamentum). Rjedja su poprsja na kojima je vladar prikazan u ruhu Herkula. Ono se je sastojalo od lavlje kože koja je pokrivala poprsje a bila je spojena lavljim nogama. Na glavi se u takvom slučaju nalazila lavlja kukuljica, tako da je carevo lice bilo orubljeno lavljim raljama. Lavlje ruho popularizirao je na carskom novcu "rimski Herkul" Komod. Ono se javlja na pojedinim novcima do u vrijeme Maksimijana Herkula (286-305).

U III st. n.e. pojavljuje ae osobito na medaljonima poprsje cara odjeveno u raskošno vezeno ruho zvano trabea, kakvo su nosili konzuli prigodom nastupa konzulata. U ovom ruhu car drži u ruci tzv. mappu (svitak) ili žezlo s orlom na vrhu. Poprsju vladara u oklopu sa kacigoa na glavi pridružuje se već od Galijena, a osobito od Proba (276-282) i koplje koje vladar drži koso položeno na ramenu, dok drugom rukom drži štit od kojega se na novcu vidi gornja polovica.

Od Konstantina I Velikog ovo poprsje je okrenuto prema gledaocu. Kaciga je obložena diademom, a vladar koji put mjesto koplja drži kuglu na kojoj se nalazi orao ili križ. Za Konstantinovog sina Konstancija II (337-361) ovo poprsje dobiva definitivnu stilizaciju u ponovnoj pojavi koplja koje vladar drži koso položeno iza glava dok mu desnu stranu prsiju pokriva dio štita. Ovakvo poprsje pojavit će se ponovno na solidima Honorija i Teodozija II (408-45o) (kod drugog isključivo samo ovog tipa), te će takvo ostati stalno na svim solidima istočnorimskih careva sve do uključivo Justinijana I (527-565 n.e.) kao i na solidima zapadnorimskih careva Antemija, Julija Neposa i Romula Augusta (267-272, odnosno 274-276).

Do Hadrijana (117-138) svi su carevi i članovi carske kuće prikazani na novcima golobradi. Ovaj veliki prijatelj helenstva nosi kraću bradu koja se kod njegovih nasljednika postepeno produljuje dostigavši sa Septimijem Severom najveću duljinu. U III st.n.e. ona se kod nekih careva smanjuje a neki je uopće ne nose. Sa ratnikom Klaudijem II ulazi u modu na novcu kratka vojnička brada koju nose svi daljnji carevi do Licinija (307-324). Od Konstantina I Velikog (306-337) koji na novcima druge tetrarhije nosi koji put kratku bradicu nestaje s njegova lica brada na početku njegove samovlade (324). Od tada pa do pada zapadnog carstva (476 n.e.) na novcima i zapadnih i istočnorimskih careva nema bradatih lica kod zakonitih vladara, izuzevši karakteristične filozofske brade cara Julijana Apostate (361-363) Čudna je činjenica da bradu u tom razdoblju nose još samo protucarevi, najvećim dijelom utvrđeni pogani: Vetranio, Prokopij, Eugenij, Maksim i Ivan. Kao kuriozum treba napomenuti kratku bradicu koju vidimo na licu cara Honorija, a koju je pustio u znak žalosti sa svojim umrlim bratom Arkadijem (408).

Frizure carica daju radi svoje razlikosti poseban čar i individualnost portretima na novcu. Od starorimski stroge fizionomije Augustove žene Livije pa preko čitavog niza portreta carica na novcu kroz skoro četiri stoljeća javlja se na kraju IV st. n.e. posljednji još djelomično individualni portret Flacile, žene Teođozija I. Poslije nje nižu se na novcima zapadnih i istočnorimskih carica šablonizirani portreti sa standardiziranim frizurama do kraja V st.

Likovna obrada reversa

Reversi rimskih carskih novaca odlikuju se bogatom rasnolikošću likova i motiva. Po bogatstvu tema oni su čak rasnolikiji od grčkih antiknih novaca. Dok je lik na aversu carskih novaca u 99% slučajeva posvćen caru ili članu carska kuće, na reversu su likovi u istom postotku stavljani u službu državne propagande i ideologije. U tome ja rimska državna misao ostala konsekventna od početka do kraja carstva. Porod idaološkog značenja likova na rimskom carskom novou, ti likovi daju usto vanredno interesantnu predodžbu o životu i običajima u rimskoa carstvu. Nižu sa tako prikazi iz religija koja ja bila baza rimske drižave, zatim iz života cara i carske kuća, naroda te vanjska i unutarnja politika carstva i vojske.

Srađivanje unutarnjih prilika u rimskom carstvu za vlada cara Augusta sredilo se je poslije dugotrajnih nemira i stanje rimske religije koja ja ponovnom stabilnošću države i porastom ugleda i kulta nekih božanstava dobila nova i bogatije oblika. Tako se je pored štovanja najuzvišenije grupe bogova kapitolinske triade (trojstva) Jupitera, Junone i Minarve rasvio osobito kult Apolona, zaštitnika i pomagača u bitci kod Akcija, ta Marsa kojemu se Oktavijan zavjetovao sa pobjedu kod Filipa.

U rimskoj mitologiji postoji 12 glavnih bogova. Njihov redoslijed postavljan ja prema tzv. lectisterniumu (red kod hranjenja bogova),Rimljani su u svojim bogovima vidjeli oličenja pojedinih vrlina i aktivnosti. Uslijed toga ja svako bolanstvo imalo rasne atribute. Tako je

IVPPTTER (dativ IOVI) i

OPTIMUS MAXIMVS (najbolji i najveći)
KONSERVATOR (čuvar cara i njegovih suvladara)
STATOR (koji daje otpornu snagu naročito vojsci)
VLTOR (osvetnik, koji osvećuje nepravde nanesene Rimu)
VICTOR (pobjednik, koji pomaže rimskoj vojsci da pobjedi)

IUNO
CONSEVATRIX (čuvarica);
MARTIALIS ("ratnička") i
REGINA (kraljica

MINERVA (boginja mudrosti i znanosti):
PACIFERA ("mirotvorka")
i VICTRIX (pobjednica);

VESTA boginja kućnog ognjišta):
ponajviše bez pridjevaka ili:
AETERNA (vječna),
FELIX (sretna);

NEPTVNVS (bog mora):
COMES (pratilac),
CONSERVATOR (čuvar) i
REDVX (koji će se vratiti);

MARS (bog rata): CONSERVATOR
PACIFER (mirotvorac)
PROPVGNATOR (pobornik, branitelj)
VLTOR (osvetnik) i
VICTOR (pobjednik);

VENVS (boginja ljubavi):
CAELESTIs (nebeska,
GENETRIX (roditeljica)
i VICTRIX (pobjednica)

APOLLO (bog svjetla i pjesništva):
CONSERVATOR i
SALVTARIS (koji donosi zdravlje);

DIANA (boginja lova, donositoljiea svjetla, identificirana sa LUNOM):
CONZERVATRIX (čuvarica),
FELIX (sretna),
LVCIFERA (svjetlosna),
REDVX (koja se vraća) i
VICTRIX (pobjednica);

MERCVRIVS (bog trgovine i prometa): CONSERVATOR,
FELIX (sretan, uspješan),
PACIFER (nosilac mira);

CERES (boginja plodnosti zemlje): AVGVSTA (uzvišena),
FRVGIFERA (plodonosna
SEGETIA (po kojoj dozrijeva što je posadjeno);

VVLCANVS ili VOLKANVS (bog vatre i metalurgije):
VLTOR (osvetnik), kao
"REGI ARTIS" (kralj umijeća).

Uz ovih 12 glavnih božanstava na rimskim carskim novcima vidimo još čitav niz bogova, polubogova i heroja. Na prvom mjestu treba spomenuti božanstvo čije je štovanje preneseno u Rim sa istoka, a na novcima se pojavljuje u drugoj polovici III st. To je SOL (sunce), koje se osobito mnogo javlja na novcima ilirskih careva sa čitavim nizom pridjevaka tako: AVGVSTVS, DOMINVS IMPERI ROMANI (gospodar rimskog carstva), INVICTVS COMES (nepobjedivi pratilac) i INVICTVS AETERNVS (nepobjedivi vječni).

Ostala istočnjačka božanstva vrlo su rijetko zastupana na carskim novcima osim: SARAPIS (identificiran sa Jupiterom) i to kao COMES (pratilac cara) te ISIS (izjednačena sa Cererom) kao FARIA (po Farosu kod Aleksandrije). Od manjih božanstava treba istaknuti slijedeće:

IANVS (bog ulaza, početka u godini), taj starorimski bog sa dva lica koji se tako često javlja na novcima rimske republike vrlo je rijetko prikazan na novcima carstva. On je: CONSERVATOR, PATER (otac);

AESCVLAPVS (bog zdravlja) bez pridjevaka ali sa karakterističnim simbolom zmije

OPS (boginja zemlje, žena Saturnova): AVGVSTA i DIVINA (božanska). Vrlo rijetka na novcima;

CASTOR i POLLVX, dioskuri, prikazani su najviše stojeći uz svoje konje, često na follisima cara Maksencija. Pojedinačno je prikazan samo Castor uz svoga konja;

FATA VICTRICIA (tri boginje sudbine "Parke") dolaze samo na novcima Dioklecijana i Maksimijana Herkulija kao tri sestre koje si daju ruke;
BAKO (bog vina i vinove loze) dolazi na novcima pod imenom LIBER. I njegov je lik vrlo rijedak. Pridjevci su mu još CONSERVATOR i PATER.

Kult bogova ispunjavao je dnevni život gradjana rimske države. To se osobito lijepo vidi na reversima mnogih rimskih novaca sve do legaliziranja kršćanstva za Konstantina I. Velikog (313. n. r. ). Likovno je kult bogova prikazivan ponajprije žrtvenicima na kojima su prinosili žrtve carevi, muški članovi carske kuće i svećenici sipajući iz zdjelice tekućinu u plamen koji je sukljao iz žrtvenika. Do oltara često su prikazane žrtvene životinje, osobito svinja, ovca i bik (sus, ovis i taurus), a uz njih katkad i tzv. "victimarius", lice koje sjekirom ubija žrtvu. Žrtvenici su često ukrašeni raznim ukrasima pa i natpisima. Pored obrednih pomagala na okupu (nož, baklja, vrč, augurski štap i kropilo) nailazimo i na pojedinačne vrčeve i baklje.

Sa žrtvenim svečanostima povezane su razne vjerske igre, osobito tzv. stoljetne ("ludi saeculares" i "sacra saecularia"). Proslavljene su prvi put pod Augustom (17 pr, n. e.) i ponovljene pod Domicijanom (83 n. e.) na čijim se novcima nalaze likovi s oltarskim stupom ("cippus") i glasnikom. Na rimskom novcu naročito je istaknuta proslava tisućgodišnjice osnutka grada Rima g. 248. n. e. za vladanja cara Filipa I Arabsa. Tom prilikom održane su velike proslave u Rimu medju kojima su se isticale i borbe sa divljim zvijerima u Koloseumu. Tada je izdana i serija prigodnih novaca (sa natpisom SAECULARES AUGG), na kojima se nalaze likovi lava, vučice, losa, vodenog konja, jelena sa čitavim nizom njegovih srodnika i na kraju kozoroga.

Važna uloga, koju su u Rimu igrali zavjeti ("vota") istaknuta je često i na rimskom novcu. U prva tri stoljeća carstva su oznake zavjeta, začudo, vrlo rijetke. Nešto eu češće u doba tetrarhija, a vrlo česte postaju baš u doba kršćanskih vladara, skoro do kraja zapadnorimskog carstva!. Zavjeti, koje je rimski narod činio za dobrobit i zdravlje cara i članova njegove kuće zvali su se VOTA PUBLICA (javni zavjeti). Obavljani su nakon što je prošlo izvjesno vremensko razdoblje od vladareva nastupa, često nakon prvog petogodišta (quinqenium). Na reversima su označivani sa VOT(is) V, a ispod toga je obično dodano MULT(is) X, što znači, da su zavjeti izvršeni za prvo petogodište, a sada se želje, odnosno zavjeti, produžuju na daljnih pet godina.

Poslije desete godine vladanja obnavljaju se na daljnih pet ili deset godina. Tako npr. VOT X MULT XV ili XX itd. No carevi su činili zavjete i na početku svog vladanja (tzv. VOTA SUSCEPTA) ili nakon završetka prvog kvinkvenija (tzv. VOTA SOLUTA tj. izvršeni zavjeti). Pored uobičajenih kratica VOT-MULT javljaju se za tetrarhija i kratice SIC - SIC (što znači: tako), npr. SIC X SIC XX.

Ustaljenjem kršćanstva u rimskoj državi nakon smrti Konstantina I. Velikog nestaje svakog traga poganskog bogoštovlja sa rimskih novaca. Kristogram, koji se već na novcima Konstantina I. sporadično javlja osobito na labaru (vojničkoj zastavi, odnosno znaku), postaje vrlo čest na novcima njegovih nasljednika. Ovaj znak ispunjuje cijelo polje, začudo, samo na reversima novaca protucara Magnencija i Decencija. Sam križ javlja se tek na novcima djece Teodozija I. : Arkadija, Honorija i Placidije, a poslije njih dolazi češće na zlatnicima kasnih zapadnih careva.

Pored obaveznog prikaza glave vladara i članova njegove obitelji na aversu, javljaju se njihovi likovi, ponajviše u čitavoj figuri, vrlo često i na reversima novaca. Glave i poprsja članova carske kuće naći ćemo na reversima carskih novaca odmah na početku carstva, za Augusta, a prilično su Česte do razdoblja Severove dinastije (143 - 211 n. e.). Od vre* mena cara Filipa I. (244 - 248. n. e.) pa do smrti cara Galijena (265. n. e.) javlja se novi raspored glava članova carske kuće na reversu: pored carice još po jedan ili čak dva člana carske obitelji! Ovakve grupacije dolaze i na novcima velikog promjera - medaljonima.

Od Aurelijana pa do Konstantina I. Vel. (27o-337. n. e. ) javljaju se ponajviše samo poprsja suvladara ili carica na reversu (tako npr. na Eurelijanovim novcima glave Vabalata, odnosno Severine). Taj običaj se zaključuje glavama Krispa i Konstantina II. na malom srebrenom Konstantinovom medaljonu kovanom u Sirmiumu (Mitrovici). Na novcima kršćanskog razdoblja rimskog carstva (337 - 491. n. e. ) nema nikada ne reversu glave suvladara ili carice. Čitavi likovi careva ili članova carske kuće vrlo su česti na reversima njihovih novaca. Dok se carev lik javlja u najrazličitijim svojstvima i djelatnostima, lik prijestolonasljednika redovito je prikazan u funkciji "principe iuventutis" (doslovno "predvoditelj mladeži", a faktično "predstojnik viteštva"). Pod tim nazivom se prijestolonasljednik javlja na novcima Augu-stovih unuka Gaja i Lucija Cezara sve do Konstantinovih sinova.
Vrlo čest je lik cara u stojećem ili sjedećem stavu. Oko njegova lika nalaze se različiti natpisi. Postepeno se razvio kult po kojem se cara naziva spasiteljem, obnoviteljem! čuvarom (i si.) zimske države. Sve je to na novcima izraženo obiljem počasnih naziva, koji su osobito česti u doba Konstantina I. Vel. i njegovih nasljednika. Takvi nazivi su:
CONSERVATOR (Africae, Kartaginis, Urbis) = čuvar, spasitelj (Afrike, Kartage, Rima)
DEBELLATOR (hostium, gentium)= pobjednik (neprijatelja, barbarskih naroda)
DEFENSOR (orbis) = branitelj (zemlje)
EXSUPERATOR (omnium gentium) = nadvladatelj (svih naroda)
FUNDATOR (pacis) = utemeljitelj (mira)
LIBERATOR (orbis, urbis, reipublicae) = osloboditelj (svijeta, Rima, države) LOCUPLETATOR (orbis terrarum) = obogatitelj (zemljine kugle)
PACATOR (orbis, orientis) = umiritelj (zemlje, istoka)
RECTOR (orbis) = upravljač (svijeta)
RECUPERATOR (urbis) = preosvajač (grada Rima)
RESTITUTOR (vrlo čest uz imena pokrajina, države, vojske i dr.) = obnovitelj
SALVATOR (reipublicae) = spasitelj (države)
TRIUMFATOR (gentium, barbararum) = pobjednik (nad barbarskim narodima).

Odlazak cara na put ili u rat prikazan je na novcu kao jašući lik sa natpisom PROFECTIO ili EXPEDITIO AUG, dok je njegov povratak označen istim likom pod nazivom ADVENTUS ili REDITUS AUG. Parada, na kojoj car jaši na konju u pratnji jednog ili dvojice vojnika označena je na novcu nazivom DECURSIO (manevar).

Pažnju prema caru i njegovoj obitelji istaknuta je nadalje na novcima u natpisima najrazličitijih značenja što sadrže želje izražene onotn poznatom lapidarnošću koja odlikuje latinski jezik, tako:
ANNO FAUSTO FELICI OPTIMO PRINCIPI (povoljna i sretna godina najboljem vladaru), FELICIBUS AUGG (sretnim carevima),
INVICTO IMPERATORI pobjedivom caru),
PIO IMPERATORI OMNIA FELICITA (pobožnom caru svu sreću) i dr. caricama se pak rado dodjeljuju lijepi nazivi: MATER SENATUS, - PATRIAE, - CASTRORUM (majka senata, domovine, tabora).

I carev odnos prema narodu izražen je na carskom novcu osobito mnogo isticanjem njegove brige za dobru opskrbu naroda darovima u novcu ili u naravi, osobito dijelenjem žita, vina, ulja i mesa. Darivanje u naravi naziva se CONGIARIUM (lat. congius = uljna mjera). Likovno je prikazano u liku cara koji sjedi na podiju i daje gradjaninu carski dar i to na novcima od Nerona do Septimija Severa. Darežljivost careva u općenitom smislu zove se LIBERALITAS. Prikazana je kao ženski lik koji u desnoj ruci drži tesseru (tablicu) a u lijevoj obilnicu. Katkada se u istoj simbolici javlja lik cara koji sjedi na podiju iza kojega stoji lik "Liberalitas", a do podija je gradjanin koji prima carsku pomoć.

Ta redovna pomoć ponovljena je za nekih careva i do sedam puta, pa je svako dijeljenje označeno rednim brojem (od I do VII). Likovni prikaz davanja novčanih potpora iz posebne carske blagajne javlja se na novcima od Hadrijana do Konstantina I. Vel. (117-337. n. e.). Posebna državna pomoć djeci u obliku žita ovjekovječena je na novcima cara Trajana (98-117. n. e.) uz is ALIM (entatis) ITAL(iae), što znači opskrba ili prehrana Italije, odnosno talijanske djece.

Pučanstvo rimskog carstva koje je posjedovalo rimsko gradjanstvo dobivalo je povremeno veliku olakšicu otpisom poreskih dugova i obaveza. Ove su olakšice na rimskim novcima označavane određenim kraticama kao: RRC (remissa ducentesima), što znači da je otpisano plaćanje "ducentezime" tj. polovine poreza na promet (za Kaligule); RXL (remissa qudragesima) znači, da je prolazno otpisana četrdesetina, tj. 21/2 postotna uvozna carina Galbe, 68 n. e. ). Za Nerve (96-98. n. e.) su ukinute dvije obaveze koje su tištile podanike carstva, što je na novcima izraženo na vanredno lapidaran način: VEHICULATIONE ITLIAE REMISSA (otpust davanja predprega u Italiji) i FISCI IUDAICI CALUMNIA SUBLATA .(ukidanje sramotnog židovskog poreza), pri čemu se misli na ukidanje poreza nametnutog Židovima nakon pada Jeruzalema 7o. n. e. Veliki otpust poreza za koji je zaslužan car Hadri-(117-138. n. e.) ovjekovječuje na novcu natpis: RELIQUA VETERA HS NOVIES MILL (IES) ABOLITA (ukidaju se preostali stari dugovi od 9oo miliona sesteraca

Vanjska politika Rima ispunjena je čestim ratovima, koji su vođeni za proširenje državnih granica te za njihovo, učvršćenje i osiguranje. Sve je to našlo odraza i na novcima. Na njima su imena raznih neprijateljsku naroda povećana sa ratnim pothvat vremenskim razdobljima od Trajana preko Septimija Severa sve do Konstaatina I. Vel, 98 - 337. n. e.). Medju narodima koji se na novcima spominju kao pobijedjeni i s kojima sklopio mir, treba osobito istaknuti Germane u Evropi i Parte u Aziji. Pobjeda nad narodom iskazana je na novcu lapidarnom kratkoćom: DE BRITANNIS, DE GERMANS,DE JUDEIS, DE PARTHIS, DE SARMATIS. Još neposrednije pobjeda je označena riječima VICTORIA DACICA (pobjeda nad Dačanima, precima današnjih Rumunja slavljena 107n.e.) ili VICTORIA PARTHICA (pobjeda nad Partima tj. Perzijama, koji su tokom nekoliko stoljeća bili pod vlašću neznatne manjine partskih gospodara). Na novcima s tim natpisom skoro uvijek personifikacija pobjede.

Zaposjedanje jedne zemlje označeno je natpisom DACIA CAPTA, JUDEA CAPTA, PARTHIA CAPTA i sl. Na novcu je simbolizirano tugujućim likom pokorene zemlje. Tugujuća Judeja (Izrael) sjedi pod palmom. Slična je i pokorena Germanija cara Marka Aurelija sa natpisom GERMANIA SUBACTA, samo bez stabla, je natpis koji označuje podvrgavanje novoosvojenih pokrajina pod rimsku vlast u doba cara Trajana (oko loo n. e): ARABIA ST MAESOPOTAM1A IN POTESTATEM P(opuli) R(omani) REDACTAE. Pobjeda rimskog oružja nad drugim narodom označena je na novcima Konstantina I. Vel. ovako: ALAMANNIA i SARMATIA DEVICTA, dok natpis JUDEA DEVICTA aludira na podvrgnuće Judeje 7o n. e. od cara Tita.

Kojiput nailazimo na imena pobjeđenih zemalja samo na podružju reversa, tako: FRANCIA i GOTHIA. Zaključenje mira s Perzijancima ovjekovječeno je na novcu Filipa I. (244. n.e.) natpisom: PAX FUNDATA CUM PERSIS. Pošto je rimska država često ratovala, rat su simbolizirala otvorena vrata Janovog hrama u Rimu. Zatvaranje vrata u svečanoj formi posrećilo se rijetkim carevima, među kojima i Neronu, on je tom prilikom dao kovati novce s natpisom PACE P(opulo) R(omano) TERRA PORTA MARIQ (uae)JANUM CLUSIT, što znači, da je nakon postignuća mira za rimski narod na moru i kopnu zatvorio vrata Janusovog hrama.

I sam utjecaj Rima kod postavljanja rimskih kandidata na prijestolja raznih zemalja, koje su bile u savezničkom ili vazalnom odnosu prema carstvu, očitovao se je vrlo zorno na nekim novcima, osobito u natpisima i likovima. Takvi natpisi: REX ARMENIS DATUS (kralj dan Armencima), ili: PARTHIS, QUADIS DATUS (misli se na germansko pleme Kvada sjeveroistočno od Dunava). Na tim novcima prikazan je redovito car na podiju koji pridiže kralja koji pred njim kleči. Sličan je prikaz na novcu cara Trajana sa natpisom REGNA ADSIGNATA, no pred carem na podnožju stoje tri kralja.

Pregovori sa narodima s kojima je Rim sklopio mir doveli su često do vraćanja bojnih znakova koje je rimska vojska izgubila u borbi. To kazuje i natpis na novcu SIGNIS REC(eptis) DEVICTIS GER(mania), što znači; (nakon) vraćanja bojnih znakova od pobijeđenih Germana. Ti su znakovi izgubljeni u borbama u Teutoburškoj šumi (9 n.e.) Izmedju natpisa prikazan je Germanik koji lijevom rukom drži legijskog orla.

Na novcu sa natpisom SIONIS PARTHICIS RECEPTIS prikazano je vraćanje rimskih bojnih znakova koji su izgubljeni prilikom teškog poraza vojskovodje Krasa od partske vojske kod Karha u Mezopotamiji, a koji su vraćeni tek 19. pr. n. e. Na prikazu je klečeći Part koji predaje bojni znak.

Sretni i uspješni završetak ratova potpunim porazom barbarslkog neprijatelja ovjekovječen je triumfom, tj. svečanim ulaskom cara pobjednika i njegove vojske koju se pratili pobijedjeni barbari i ratni trofeji. Na novcima je uz riječ TRIUMPHUS navedeno i ime pobijeđenog naroda, kao: TRIUMPHUS PARTH1CUS (Trajan) ili QUADORUM (Numerijan), ili pak ime pobjednika: CAESARUM (Konstans).

S osobom vladara i njegovom vanjskom politikom usko je povezana uloga rimske vojske. To dolazi do izražaja osobito nakon smrti posljednjeg člana julijske carske kuće, od kada su vojske iz rimskih pokrajina u roku od godine dana podigle na prijestolje četiri cara! (68. n. e. ). Zatim je opet uslijedilo razdoblje pravilnog naslijeđivanja koje je potrajalo preko 12o godina (dinastija Flavijevaca i Antonina). Nakon kratkog prekida od nekoliko godina (192-197 n. e. ), u kojem je vojska ponovno proglasila četiri cara, ustalila se je na vlasti Severova dinastija, koja je, uz mali prekid, vladala preko 30 godina. Nakon smrti Aleksandra Severa (235) vojska je preuzela stalnu ulogu podizanja careva, a isto tako često je bila i njihov rušitelj. Ta je uloga trajala sve do Dioklecijanovog izbora (284. n. e. ), a odražava se vrlo očito na mnoštvu novaca sa natpisima i likovima koji simboliziraju vojnu snagu Rima.

lako je nakon toga uslijedilo doba tetrarhija, a nakon toga Konstantinova i Valentinijanova dinastija, važnost utjecaja vojske u rimskoj državi i dalje se razabire na novcu sve do kraja rimskog carstva. Na reversima rimskog novca najbrojnije je iz ovog područja zastupana riječ EXERCITUS (vojska) sama i uz najrazličitije dodatke. Pojedine skupine rimske vojske Stacionirane u velikim pokrajinama carstva prikazane su osobito na novcima cara Hadrijana [117-138 n. e. ), najčešće u liku cara koji drži govor nekolicini vojnika koji ga slušaju. Uz riječ exercitus najčešći su dodaci: BRITANNICUS, DACICUS, DELMATICUS (samo na medaljonu Hadrijana), GERMANICUS, HISPANICUS, INLYRICUS (mjesto ILLYRICUS!), MAURETANICUS, MOESIACUS, NORICUS, PARTHICUS, PERSlCUS, RAETICUS i SYRIACUS.

Drugi put opet riječ EXERCITUS dolazi kao dodatak uz neki pojam: CONCORDIA EXERCITUS sloga vojske), FIDES EXERCITUS (povjerenje), VICTORIA (pobjeda), VIRTUS (vrlina). Uz riječ VIRTUS na kasnim novcima dolazi čak u pogrešnom obliku: VIRTUS EXERCITI mjesto EXERCITUS! Dok su Concordia i Fides prikazane u liku žene koja drži bojne znakove, Virtus je u pogansko doba prikazana u liku golog boga Marsa, a u kršćanskoj eri u liku rimskog vojnika. U liku Marsa prikazan je i CONSENSUS EXERCITUUM (pristanak vojske) za Vitelija (69 n. e. ), dok natpis na novcu GALLIENUS CUM EXERCITU SUO znači čitav program!

Najvažnija jedinica rimske vojske bila je legija (LEGIO). Već na kraju republike izdao je Marko Antonije čitav niz novaca (denara) na kojima uz legijske znakove stoji natpis LEG(io) uz koji je dodan njen broj. Za carstva je prvi veći niz legijskih novaca izdao Septimije Sever (jedan aurej XIV. legije i mnogo denara 15 legija sa bojnim znakovima, koje je izdao u njihovu počast prigodom svog proglašenja carem u Karnuntu (193 n. e. ).

Drugi niz lijepih legijskih novaca izdao je Galijen oko 257-259. n. e. Na tim antoninijanima uz uobičajenu kraticu LEG i brojeve nalaze se i simboli 17 legija koje su mu ostale vjerne. Galski protucar Viktorin (265-268 n. e. ) izdao je krasan niz legijskih novaca, isključivo aureusa, Sa likovima bogova i životinja - simbola 12 legija.

I britanski protucarevi Karauzije i Alekto p87-296. n. e. ) kovali su legijske novce sa istim likovima kao spomenuti carevi i sa brojevima 9 legija. Na ovim legijskim novcima carstva navode se uz broj legije i njihovi pridjevci. Tako: LEGIO GEM(ina) (dvostruka legija), LEGIO M(artia) (posvećena Marsu), LEGIO V(itrix) (pobjednička legija).

Legija se je sastojala od 10 odjela, koji su se nazivali COHORS (kohorta). Na
novcima se ističe pretorijanska kohorta (gardijska) sa natpisima CHORS odnosno COHORT PRAETORIAE i to za careva Hadrijana, Galijena i Karauzija. Postoje novci sa natpisom SIDES COHORTIUM odnosno PRAETORIANORUM.
Odnos vojdke s carem općenito označen je na novcima natpisom ADLOCUTIO AUG,što znači govor cara vojnicima pred bojni pohod ili bitku, te natpisom DISCIPLINA AUG. Na tim novcima prikazan je car kako stupa pred svojim vojnicima. Natpis TRAIECTUS AUG označuje prelaz vojske s carem preko rijeke.

Posebno priznanje koje je rimska republika davala zaslužnim vojskovođama, a koje se je sastojalo u podjeli hrastovog vijenca, podijeljeno je i prvim rimskim carevima. Na novcima (od Augusta do Vespazijana) dolazi u obliku hrastovog vijenca u kojem piše SPQR (Senatus Populusque Romanus) OB ClV(es) SER(vatos) a znači: senat i puk rimski za spas gradjana.

God. 293. Dioklecijan je razdijelio rimsko carstvo na četiri dijela. Za prijestolnicu odabrao je sebi Nikomediu, dok jo njegov suvladar Maksimijan Herkulij stolovao u Mediolanumu (Milano). Unatoč tome Rim je i nadalje ostao centar rimskog svijeta. Ni promjene u sjedištima careva koje su nastale raspadanjem sistema Dioklecijanove tetrarhije nisu smanjile važnost Rima kao glavnog kulturnog centra, uzora i primjera za sve ostale velike gradove carstva. Njegovu vodeću ulogu nije izmijenila ni odluka Konstantina I. Vel. da g. 330. na Bosporu izgradi novu metropolu, koja je po svemu nazvana Constantinopolis (a koju su Slaveni kasnije nazvali Carigradom), prigodom čega je iskovana čitava serija sitnih bakrenih novaca u počast starog i "novog" Rima. Na novcima su pored Rima i Carigrada izmedju svih ostalih gradova rimskog carstva spomenuti samo jedamput Aleksandrija (za Hadrijana) i dvaput naša Siscia (za Galijena i Proba).

Tako se je prikaz građevne djelatnosti rimske države na novcima ograničio skoro isključivo na Rim, kojemu su carevi tokom stoljeća sve do u doba Konstantina I. Vel. posvećivali veliku brigu i pažnju na tom području. Od hramova najljepše su predstavljeni hramovi Jupitera Kapitolinekog, Junone Martialis, Marsa Ultora, Merkura, Veste, Diane, Venere, Rome i Jana. Često su prikazani hramovi posvećeni carevima i caricama koji su konsekrirani kao što su: Diva Augusta, Matidije, Antonina Pija, njegove žene Faustine St. i njihove kćerke Faustine Ml. i napokon Romula (ne osnivača Rima, nego istoimenog sina cara Maksencija u. o. 3o9. n. e. ).

Od nerimskih božanstava koja su u Rimu imala hram na novcu je sačuvan lik tzv. Iseum Campense, tj. svetište Izide na Martovom polju. Uz hramove treba napomenuti i lijepe prikaze znamenitih oltara kao što su ARA PACIS u Rimu i altar ROM(ae) ET AUG(usti) u Lyonu. Na novcima je prikazan čitav niz slavoluka od kojih je do danas sačuvan samo dio: lukovi Augusta, Druza, Nerona, Galbe, Domicijana, Trajana, Septimija Severa i Karakale. Od stupova izgradjenih u počast careva na novcu vidimo, pored znamenitog Trajanovog, i stup Antonina Pija, dok o danas postojećem stupu Marka Aurelija nema na novcu ni spomena. Mostovi su zastupljeni na novcu čuvenim PONS TRAIANI, koji je izgradjen u drugom dačkom ratu na Dunavu kod Drobete (danas Turnu Severin kod Djerdapa). Od cesta spominje se VIA TRAIANA (od Brindisia do Beneventa). Prikazana je u liku ležeće žene sa kotačem.

Uredjenje cesta općenito prikazano je na novcu Augusta kao biga slonova na mostu i natpisom QUOD VIAE MUNITAE SVNT. Od luka na novcu se nalaze: PORTUS CLAUDII (luka Klaudija I.), PORTUS AUG(usti) (Nerona) i PORTUS TRAIANI (Trajanova luka). Od kazališta na novcima se vide: koloseum (flavijski amfiteatar) i "circus maximus" na kojem su prikazane pojedinosti sa tog golemog igrališta (medaljon Filipa I.). Vanjski lik cirkusa prikazan je na novcu Karakale. Od ostalih gradjevina treba još spomenuti: BASILICA VLPIA, djelo velikog graditelja Trajana, zatim Karakaline THERMAE (javno kupalište) i MACELLUM (javna klaonica). Najljepši spomenik kojega je Rimu poklonio Trajan je FORUM TRAIANI (Trajanov trg). Prikazan je na novcu ukrašen obiljem stupova, kvadriga, trofeja i kipova. Na njemu se vidi i Trajanov stup. Novac sa natpisom AQVA TRAIANA slavi carevi brigu za opskrbu Rima vodom.

U kasnijom razdoblju carstva (tetrarhija i doba Konstantina I. Vel. ) javljaju se na mnogim novcima careva iz toga vremena karakteristična vrata vojnog logora sa tornjićima, a na jednom novcu Konstantitna I Vel. i čitav gradski zid grada Triera sa sedam tornjeva i velikim vratima.

Iz ovih .sažetih redaka može se razabrati koliki je niz krasnih građevina prikazan na carskom novcu! Likovi mnogih gradjevnih spomenika, osobito hramova, danas su jedina svjedočanstva njihovog izgleda, pa su radi toga rimski novci od primarne važnosti za povijest rimskog graditeljstva. Briga careva za razvitak pokrajine dokumentirana je osobito na nizu novaca Hadrijana, zvanim i "putnim novcima". Možemo ih razdijeliti utri velike grupe:
1) novci na kojima je samo ime pokrajine, npr. PANNONIAE;
2) novci na kojima je označen dolazak vladara, npr. ADVENTUI AUG MOESIAE i
3) novci na kojima je car označen kao obnovitelj, npr. RESTITUTOR ILLYRICI.

Na prvima je prikazan lik pokrajine. Na drugima je car prema kojemu stoji lik pokrajine koji žrtvuje dok je izmedju njih žrtvenik. Na trećima car podiže lik pokrajine koji pred njim kleči. Kao što je rečeno, gradovi rimskog carstva vrlo su rijetko prikazani na carskim novcima. Osim Aleksandrije prikazana je samo dvaput naša Siscia u liku žene koja sjedi a ispod nje pliva riječni bog (Kupa) za cara Galijena, te isti lik žene koji sjedi izmedju dva riječna boga za Proba. I božanstva rijeka vrlo su rijetko zastupana na rimskom novcu. Ipak vidimo tri važne rijeke: DANVVIVS (Dunav) na novcu Konstantina I. Vel. bez personifikacije, NILVS (Nil) na novcu Hadrijana i TIBERIS (Tiber) na novcu Antonina Pija, prikazani u liku bradatih bogova koji leže i drže atribute: dijete i uz njega krokodil, odnosno čamac

Od polubogova Herkulov lik nalazi na novcima mnogih rimskih vladara. Najveći obožavatelji Herkula medju rimskim carevima bili su Komod, Postum i Maksimijan I, no najviše Postum. Na novcima toga osebujnog i snažnog galskog cara prikazana su junačka djela njegovog ljubimca sa velikim brojem raznih likova. To su:
HERCVLI ARCADIO (Arkadijski). Stavlja koljeno na korinitsku košutu koju drži za rogove

HERCVLI ARGIVO (iz Argosa). 0 hodu ubija stoglavu lernejsku hidru.

HERCVLI AVGVSTO. U stojećem stavu strijelja lukom.

HERCVLI CRETENSI (kretski). Kroti bika kretskog kralja Minosa.

HERCVLI DEVSONIENSI (vjerojatno iz DUISBURGA). Stoji sa glavom pokrivenom lavljim ždrijelom.

HERCVLI ERVMANTINO (iz Erimantija). Korača i nosi vepra na ledjima.

HERCVLI GADITANO (iz Kadiksa). Bori se sa divom Gerionom sa otoka Eritije.

HERCVLI IMORTALI. Korača i vuče za sobom Cerbera u lancima.

HERCVLI INVICTO. Slavlja nogu na ubijenu kraljicu Amazona koja leži pred njim;

HERCVLI LIBYCO (libijski). Guši i ubija diva Anteja.

HERCVLI MAGVSANO (iz Mahusenhema). Stoji upirući se rukom o bok.

HERCVLI NEMAEO (nemejski). Ouši i ubija nemejskog lava.

HERCVLI PACIPERO. Drži grančicu uljike.

HERCVLI PISAEO (etnikon olimpijski). Drži u ruci pijuk za čišćenje Stala kralja Augija, do nogu mu vaza.

HERCVLI ROMANO (rimski). Stoji, iza njega stablo s hesperidskim jabukama, pred njim bježe tri nimfe.
HERCVLI THRACIO (iz Tracije). Kroti konje kralja Diomeda.

Uz kult spomenutih božanstava razvio se je u carsko doba i kult tako zvanih DIVI IMPERATORES tj. pokojnih careva ili carica koji su odlukom senata podignuti u rang bogova. Ta počast zvana CONSECRATIO podijeljena je uglavnom zaslužnim carevima. No koji put su iz obiteljskih obzira ili iz političkog oportunizma u rang božanstava uvršteni i neki carevi koji tu počast nisu nikako zaslužili kao npr. Komod i Karakala. Konsekracija je obavljana posebnim ceremonijalom, a na novcima su prikazani sin. lični ili stvarni likovi konsekracije. To su:

1) lomača izgradjena u više katova iskićena girlandama, na vrhu kojih su postavljena tijela pokojnika koja će biti spaljena;

2) oltari, kao simboli žrtvovanja carevima ili caricama uzvišenim medju bogove;

3) orao, koji simbolizira Jupitera ili paunica koja simbolizira Junonu u letu. Na njihovim krilima je konsekrirani car ili carica koje te ptice nose u nebo. često su na novcima prikazani samo likovi spomenutih ptica.

Svi ti novci nose natpis CONSECRATIO. U doba druge tetrarhije (305-324) konsekraoioni novci nose netpise: AETERNAE MEMORIAE i REQUIBS OPTIMORVM MERITORVM. Na tim novcima glave deificiranih vladara pokrivene su velom. Na prvim je prikazan hram sa orlom u sredini, a na drugim lik cara koji sjedi na kurulskoj stolici, jednu ruku diže u vis na pozdrav a drugom drži žezlo. Prikrivenu deifikaciju vidimo još na novcima u počast Konstantina I Velikog (+ 337) koji je pred smet kršten! Glava Konstantinova pokrivena je velom, no na natpisu toga novca nema više naziva DIVVS. Mjesto dosadašnjih naziva i likova nalazi se skromniji: V(E)N(ERANDAE) M(EMO)R(IAE) (štovanja dostojnoj uspomeni).

Pored jednog božanstva prikazanog na rimskim carskim novcima postoje aluzije na dva ili više bogova kako u natpisu tako i u likovima. U pluralu su citirani: DII PATRII (domovinski bogovi) ili DIS AVSPIBVS (voditelji), CONIVGALIBVS (ženidbeni), CVSTODIBVS (čuvari), GENITALIBVS (koji oplodjuju), GENITORIBVS (roditeljski) i NVTRITORIBVS (hranitelji). Likovno je vrlo lijep prikaz četvorice malih dječaka koji plešu držeći u rukama simbole Četiriju godišnjih doba. Kao božanstvo u Rimu se štuje ROMA (boginja Rima). Prikazana je u liku žene koja sjedi na prijestolju u oklopu sa kacigom na glavi. U ruci često drži mali kip pobjede (Viktoriolu). Taj lik je vrlo obljubljen na novcima i srećemo ga do kraja zapadnorimskog carstva

Osnutkom Carigrada (330 n.e.) nastaje u Rimu vrlo sličan lik CONSTANTINOPOLISA, koji se često javlja u društvu Rome

Uz viša i niža božanstva javljaju se na reversima rimskih novaca čitavi muški i ženski likovi kojima su se likovno prikazivali pojmovi i djelovanja koja su se smatrala božanskim Takvi, u ljudskom liku prikazani pojmovi, spadali su u rimskoj mitologiji u božanska bića (NVMINA). Najčešće personifikacije tih božanskih vrlina su ove:

ABVNDANTIA - obilje. Lik žene koja drži obilnicu (rog obilja) koju istresa. Pridjevci su joj AVG(usti) koji se javlja uza sve daljnje personifikacije i TEMPORVM. Na novcima od Trajana do Karauzija (98-293).

AEQVITAS - pravičnost. Lik žene koja u desnoj ruci drži vagu, pa time vrlo sliči liku MONETE. U lijevoj ruci drži obilnicu ili žezlo. Od Galbe do Dioklecijana (68-305).

AETERNITAS - vječnost. Odnosi se jednako i na državu i na cara ako je uzvišen u rang bogova. Lik žene pred kojom je kugla. Desnom rukom drži feniksa ili zdjelicu ili kormilo koje stoji na kugli, a lijevom obilnicu ili žezlo. Pored personifikacije pod tim imenom javljaju se na novcu još i drugi likovi. Od Vespazijana do Maksencija (64-312 n.e.)

ANNONA, od annus, što znači godišnji prinos osobito u žitu, zatim poklon žita rimskom puku od cara. Lik žene koja desnom rukom drži klasje ili košaricu sa voćem a lijevom obilnicu ili kormilo. Katkada istresa obilnicu u modij (mjerov). Mjesto ove personifikacije dolaze na nekim novcima pod tim natpisom drugi likovi. Od Nerona do Kara (54-283).

BONVS EVENTVS - uspješno dovršeni posao. Prikazan u liku mladića ili genija. Prvi drži zdjelicu ili klasje a drugi grančicu i obilnicu. OD Tita do Galijena (79-268).

CARITAS - blagonaklonost. Na novcima cara Tetrika (267-272). Lik žene sa desnicom uzdignutom na pozdrav, pred njom oltar.

CLEMENTIA - milostivost, osobito careva, sa dodatkom TEMPORUM. Lik žene koja desnom rukom drži zdjelicu sa klasjem ili grančicu a lijevom žezlo ili pridržava odjeću. Često se naslanja na stup. Koji put car pridiže Clementiu koja pred njim kleči. Od Tiberija do Maksimijana Herkulija (14-305 n.e.)

CONCORDIA - sloga. Lik žene koja desnom rukom drži zdjelicu a lijevom obilnicu. Pored ovih glavnih atributa javljaju se u njenim rukama: cvijet, snop klasja, grančica, žezlo i kaducej, a pred njom mali kip nade (Spes), oltar ili stup. Ova drevna rimska personifikacija javlja se na novcima od Nerona do Krispa (54-326) Sa dodacima: AUGUSTI, AETERNA, EXERCITVVM, FELIX, MILITVM, PERPETVA, POPVLI ROMANI i PROVINCIARVM. Poslije smeti Konstantina I Velikog javljaju se us taj natpis uz AVGG ili AVGGG i personifikacije Rima ili Carigrada na prijestolju. Taj vrlo česti lik javije se na novcima do smrti Hono-rija (423 n.e.). Kao CONCORDIA EXERCITVVM ona drži u svakoj ruci bojni znak,

CONSTANTIA - postojanost. Lik žene s kacigom na glavi koja desnom rukom drži baklju ili ju prislanja ustima, dok joj je u lijevoj obilnica ili žezlo. Samo na novcima Klaudija I i njegove majke Antonije (41-54 n.e.).

PECVNDITAS - plodnost, osobito žena. Ženski lik stoji ili sjedi i u naručju drži jedno ili vile djece. Od ostalih atributa drži katkada u desnoj ruci grančicu a u lijevoj žezlo, kaducej ili obilnicu. Pridjevak AVG(VSTAE) javlja se na novcima carica, a bez pridjevka i na novcima careva. S dodatkom TEMPORUM dolazi samo na novcima carica, gdje kleči pred caricom i drži obilnicu.

FILICITAS - sreća, sretan uspjeh. Na rimskim novcima javlja se sa dodacima DEORVM, PERPETVA, POPVLI ROMANI, PVBLICA, REI PVBLICAE, SAECVLI i TEMPORVM, Lik žene koja kao glavne atribute drži kaducej i obilnicu. Rjeđe drži u desnoj ruci klasje, korozoga, Viktoriolu, grančicu, kuglu ili zdjelicu. Također joj se rijetko do nogu nalazi kugla, oltar ili djeca. Često puta dol u društvu i drugih likova, npr. Fortune. Od Trajona do Maksimijana I.

FIDES - vjernost, povjerenje u zadanu riječ. Lik žene koja u ruci drži klasje sa pridjevkom MAXIMA, MVTVA, PVBLICA. Isti lik sa dodatkom COHORTIVM, EQUITVM , EXERCITWM, MILITVM, PRAETORIANORVM drži jedan ili više bojnih znakova aludirajući na vjernost vojnika. Uz natpis FIDES često mjesto personifikacije dolaze dvije ruke u rukovanju. Od Galbe do Galerija (68-312 n.e.).

FORTVNA - sreća, dobar udes. Sa dodatkom DVX, MANENS, MVLIEBRIS, OBSEQUEKS, POPVLI ROMANI i REDVX. Lik žene koja u desnoj ruci drži kormilu a u lijevoj obilniou, dok u svojstvu DVX i REDVX drži kotač. Od Augusta do Galerija Maksimijana (30 pr.n.e. - 311 n.e.).

GENIVS - uspješni duh , pratilac čovjeka, mjesta i zajednice. Prikazan je u liku dječaka ili mladića koji u desnoj ruci drži zdjelicu a u lijevoj obilnicu. Na glavi mu se nalazi mjerica (modius). Na nekim novcima drži u desnoj ruci glavu SOL-a (sunce) ili SERAPIDA, a na drugim uz obilnicu i žezlo. Javlja se sa pridjevoima: AVGVSTI, CAESARIS, IMPERATORIS, POPVLI ROMANl, ILLYRICI i EXERCITVS ILLVRICIANI ( u počast ilirskih legija za Trajana Decija) te SENATVS od Nerona do Konstantina I Velikog (54-337 n.e.).

GLORIA. Na rimskim carskim novcima ne postoji poseban lik koji bi personificirao slavu toliko dragu osobito rimskom narodu. Natpis GLORIA sa dodatkoi AVGVSTI odnosno AVGVSTORVM, ORBIS odnosno ORVIS TERRARVM, NOVI SAECVLI, PARPETVA SAECVLI, REIPVBLICAE, ROMANORVM, ET REPARATIO REIPVBLICAE Javlja se vrlo rijetko tek od Proba (276-282), a zatim vrlo često od Konstantina I Velikog pa čak do Justinijana I (306-565 n.e.) uz likove careva u hodu ili na konju, personifikacija Rome, Carigrada i Viktorije te uz vojničke prizore.

HILARITAS - veselje, vedrina, sa pridjevcimaj POPVLI ROMANI i TEMPORVM. Lik žene koja u desnoj ruci drži palminu grančicu ili zdjelicu a u lijevoj žezlo ili obilnicu te lagano pridiže odjeću. Često je prate djeca. Od Hadrijana do Alekta (117-296 n.e.). Uz natpis Hilaritas vide se još i likovi dvaju kozoroga, zatim žena sa bojnim znakovima, te dvije žene pod portikom.

HONOS - čast, osobito čast oružja. Lik žene koja desnom rukom drži grančicu ili žezlo a lijevom obilnicu. Od Antonina Pija do Lucija Vera (138-196 n.e.j Na novcima od Galbe do Vespazijana (68-79 n.e.) stoji sučelice VIRTVSU.

INDVLGENTIA - obzirnost, sa dodatkom FECVNDA i PIA. Lik žene koja sjedi i drži ispruženu desnicu, dok lijevom rukom drži žezlo. Osim tih atributa javlja se još zdjelica i klasje. Od Hadrijana do Maksimijana I Pod natpisom Indulgentia javljaju se još likovi žene koja moli za pomoć sjedaćeg cara, zatim likovi stojećeg cara te personifikacije Providencije i Spesa.

JVSTITIA - pravednost. Lik žene koja u desnoj ruci drži zdjelicu a u lijevoj žezlo. Od Nerve do Aleksandra Severa (96-235 n.e.). Pored personifikacije javljaju se uz ovaj natpis do Magna Maksima (383-388) razni likovi.

JVVENTVS - mladost. Lik žene koja kadi kadionicom. Samo na novcima Marka Aurelija (I60-I82 n.e.), dok se na drugim njegovim novcima sa natpison Juventus nalazi lik cara, a na novcima Klaudija II lik Herkula.

LAETITIA - veselje, sa dodatkom: AVGVSTI NOSTRI, FVNDATA, PVBLICA, TKMPORVM. Lik žene koja u desnoj ruci drži vijenac a u lijevoj sidro. Od Antonina do Galerija (138-311). Uz natpis Laetitia nalaze se još i likovi teretnih brodova.

LIBERTAS - sloboda (pojedinca i čitavog naroda). Lik žene koja u desnoj ruci drži "pileus" (kapu) slobode kao simbol oslobodjenja robova. Isto takvu kapu ona nosi katkada na glavi. Od ostalih atributa javljaju se grančica sa žezlom u desnoj i žezlo ili obilnioa u lijevoj ruci. Od Klaudija I do Juliana "Tirana" (42-284 n.e.).

LIBERALITAS - darežljivost (vladareva). Lik žene koja desnom rukom drži tablicu a lijevom obilnicu. Uz natpis dodana je često brojka (od I do VII) kao aluzija na redovno davanje novčanih potpora narodu iz carske blagajne. Pored redovitih atributa ona koji put drži i žezlo. Na nekim novcima javljaju se likovi cara ili liktora sa tablicom. Od Hadrijana do Konstantina I Velikog (117-338). Čest je i lik cara na podiju uz kojega stoji Liberalitas i pratnja a pred njima sučelice gradjani (do Valerijana).

MONETA. U hramu Junone "moneta" nalazila se je i prva kovnica novca, pa je po tome i novac dobio svoju personifikaciju, koja se javlja u liku jedne ili triju žena sa vagom u desnoj i obilnicom u lijevoj ruci. Pred svakom je na tlu hrpa novaca. Od Domicijana do Honorija (81-423). Od Komoda do Valensa javljaju se često na medaljonima tri Monete, koje simboliziraju tri novčane kovine.

NOBILITAS - plemenitost. Lik žene koja u desnoj ruci drži Viktoriolu a u lijevoj dugo žezlo. Od Komoda do Tetrika (180-273 n.e.).

PAX - mir, sa dodatkom: AETERNA, AVGVSTA, EQUITVM, EXBRCITVS, ORBIS TERRARVM, POPVLI ROMANI, PERPETVA PUBLIGA, TERAMARIQUE. Lik žene koja u desnoj ruci drži grančicu mira a u lijevoj kaducej. Sporedni atributi su joj Viktoriola u desnoj, a žezlo, obilnica i bojni, znak u lijevoj ruci. Uz natpis PAX javljaju se još i drugi razni makovi. Od Kaligule do Valensa (37-378).

PERPETVITAS - vjekovječnost. Lik žene koja u desnoj ruci drži kuglu a u lijevoj žezlo te se naslanja na stup. Od Aleksandra Severa do Karauzija (222-293 n.e.).

PIETAS - pobožnost , sa dodatkom: AETERNA, MVTVA AVGG, MILITVM, ROMANA, SAECVLI i SENATVS. Lik žene koja kadionicom kadi oltar, drži ruke u molećem stavu ili na rukama drži jedno ili više djece. Sporedni atributi koje drži u rukama jesu: kugla, zdjelica, žezlo, plitica sa voćem, cvijet i obilnica. Od III st. javljaju se i ovi atributi: oslanja se na stup, u ruci drži štap, do nogu joj stoje kugla ili grančica. Uz natpis Pietas javljaju se na novcima cezara još i sprave za žrtvovanje. Od Trajana do Helene (98-324).

PROVIDENTIA - providnost i briga cara za državu sa dodatkom DEORVM. Lik žene koja u desnoj ruci drži štap a u lijevoj žezlo. Do nogu joj je globus. Sporedni su atributi: baklja, obilnica, klasje , mjerov, sidro i pred njom plamena kugla. Uz ovaj natpis nalaze se još i najrazličitiji likovi često vezani s carevim likom. Od Augusta do Galerija (31 pr.n.e. - 311 n.e.).

PVDICITIA - sramežljivost, odnosno nevinost. Lik žene koja sjedi (rjeđe stoji) i navlači koprenu preko lica. Do nogu joj stoji dijete ili ga ona drži na rukama. U ruci drži koji puta žezlo a uz nju stoji PAX. Od hadrijana do Magnije Urbike (117-284 n.e.) , ponajviše na novcima carica.

SALVS - zdravlje, sa dodatkom: EXERCITI, PROVINCIARVM, PUBLICA, URBIS. Lik žene koja u desnoj ruci drži zdjelicu a u lijevoj žezlo. Pred njom se najčešće nalazi spomenik iz kojega se izdiže zmija. Ova personifikacija vrlo je česta na novcima od Nerona do Galerija (54-311). Uz natpis SALVS često se na kasnorimskim novcima javlja lik cara ili careva koji jašu, stoje, sjede ili gaze palog barbara, kao i likovi kršćanskih simbola.

SECVRITAS - Sigurnost (državna) sa dodatkom: IMPERII, ORBIS PERPETVA, POPVLI ROMANI, PVBLICA, REIPVBLICAE, ROMAE, SAECVLI TEMPORVM. Lik žene koja sjedi i rukom podupire glavu ili se stojeći naslanja na stup, često sa ukrštenim nogama. U desnoj ruci drži kuglu, štap, zdjelicu a u lijevoj obilnicu ili palminu grančicu. Pred njoa je oltar sa bakljom. Od Nerona do Konatantina I Velikog (54-337) a i kasnije do Gracijana sa raznim likovima.

SPES - nada, sa dodatkom: BONA, FIRMA, PERPETVA, PVBLICA, POPVLI ROMANI i REIPVBLICAE. Lik žene koja koraca u prozirnom ruhu držeći u desnoj ruci cvijet, a lijevom lagano pridiže haljinu. Uz ovaj arhajski stav, ona još drži u lijevoj rubi obilnicu, a do nogu joj se nalazi dijete. Uz natpis Spes javljaju se nadalje i najrazličitiji likovi od članova carske kuće do raznih gradjevina. Od Augusta do Konstantina I Velikog.

TRANQUILITAS - spokojnost. Lik žene koja u desnoj ruci drži žezlo ili kormilo a u lijevoj klasje. Do nogu joj je kozorog. Od Hadrijana do Filipa I (116-248).

VBERITAS - obilje, sa dodatkom SAECVLI. Lik žene koja u desnoj ruci drži kesu a u lijevoj obilnicu. Od Decija do Florijana (248-276). Na novcima Karauzija (293) personifikacija sjedi i muze kravu vezanu užetom.

VICTORIA - pobjeda. Najčešća i najpopularnija personifikacija na reversima novaca rimskog i bizantinskog carstva od početka do VII st. n.e. Uz najčešći dodatak AVGVSTI ima još čitav niz drugih koji aludiraju na već izvojevane pobjede kao i one koje se očekuju. (Pridjevci se nižu od BRITANNICA do SARMATICA). Lik krilate žene koja sjedi ili hoda u dugoj prozirnoj haljini. U desnoj ruci drži vijenac a lijevom oslanja o rame palminu grančicu. Uz ovaj tipičan lik javljaju se i mnoge varijante. Uz natpis Victoria javljaju se još i mnogi drugi likovi (tako: car koji gazi barbara i križ).

VIRTVS - muška osobito ratnička vrlina kod Rimljana. Lik boga Marsa sa kacigom na glavi i kopljem preko ramena ili lik Rome u kratkoj odjeći sa čizmicama i kacigom na glavi. U desnoj ruci drži koplje ili mač a u lijevoj Itit. Katkada sjedi na kupu oružja. Uz ovaj natpis nalazi se na rimskom novcu još veliki broj raznih drugih likova. Od Galbe do Majorijana (68-461 n.e.)